Muzejske vijesti

Garnitura pribora za jelo za 12 osoba

Josef Carl Klinkosch (1822. – 1888.)
Garnitura pribora za jelo za 12 osoba
Beč, 1870-te/1880-te
lijevano i gravirano srebro, čelik
sig.: majstorska punca (JCK), punca za bečko srebro (.900), punca dvorskog srebrnara (kruna)
na svakom komadu pribora ugraviran grb obitelji von Normann-Ehrenfels

Uz izložbeni projekt Valpovački vlastelini Prandau–Normann te izložbu Valpovački vlastelini Prandau-Normann – bibliofili, kolekcionari i donatori izdvojena je garnitura pribora za jelo iz vlasništva ove plemićke obitelji, otkupljena za Muzej tijekom 2018. godine.

Garnitura se sastoji od 68 komada pribora za jelo i serviranje i teži oko 7 kg. Izvorna kutija nije sačuvana.

Predmeti su ukrašeni motivom rokaja. Na donjoj strani drške svakog predmeta ugraviran je stilizirani grb obitelji von Normann-Ehrenfels (Sl. 1)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Sl. 1 Detalj žlice s obiteljskim grbom grofova von Normann-Ehrenfels

Na svakom predmeti nalaze se po tri punce. Punca Dianakopf u šesterokutu s oznakama 2 A označava Beč kao mjesto izrade, vremensko razdoblje između 1872. i 1922. godine te čistoću srebra 900/1000. Druga punca je majstorska punca JCK unutar pravokutnika i označava majstora srebrnara Josef Carl Klinkoscha. Treća punca, u ovalu habsburški dvoglavi orao s krunom označava dvorskog srebrnara vladarske kuće Habsburg (Sl. 2)

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Sl. 2 Detalj vilice s puncama

Garnitura pribora za jelo potječe iz vlasništva grofovske obitelji von Normann-Ehrenfels iz Valpova. Grof Rudolf i grofica Julijana von Normann-Ehrenfels poznati su kao vrsni poznavatelji umjetnosti i primijenjene umjetnosti te su umjetničke i uporabne predmete za dvorac pribavljali kod najznačajnijih onodobnih umjetnika i obrtnika. Izloženi pribor za jelo naručen je kod Josefa Carla Rittera von Klinkoscha, cijenjenog dvorskog srebrnara koji je bio u službi cara Franje Josipa (dvorski dobavljač od 1855. godine). Predmeti koje je tada izradio čuvaju se u Hofburgu i Schönbrunnu.

Posao je naslijedio 1843. godine od oca; od 1864. do 1869./70. radi sa Stephanom Mayerhoferom, da bi se osamostalio pod imenom „J. C. Klinkosch“. Sudjelovao je na Svjetskim izložbama 1873. godine u Beču i 1878. godine u Parizu. Radionicu su naslijedili sinovi Arthur i Isidor, sve do 1918. godine, kada je tvornicu kupio Arthur Krupp i nazvao je J. C. Klinkosch A.G. Tvornica je zatvorena 1972. godine.