U razgovoru s dr.sc. Marinom Vinaj, voditeljicom Odjela knjižnice Muzeja Slavonije otkrivamo bogatu novinsku izdavačku djelatnost Osijeka koja je započeta 1848. godine prvim novinama na njemačkom jeziku. Urednici tih novina su vrlo rano započeli s tiskanjem humorističnih te satiričnih listova kojim su se kroz teme i sadržaj izrugivali svakodnevici u razliku od ozbiljnih novinskih tekstova.
Pisala je Vinaj o tim listovima i u 26. Osječkom zborniku u kojemu navodi da se ubrzo nakon pojave prvih listova u Hrvatskoj javljaju i prvi šaljivi časopisi, najčešće vezani uz gradske teme, osobe iz javnog i kulturnog života. O aktualnim temama pisali su novinari – satiričari, a važan je podatak da se u isto vrijeme oblikuju skupine karikaturista koji traže i razvijaju poseban stilski izraz. U tekstovima nije pošteđen niti jedan društveni sloj, niti jedno zvanje: od uglednih političara, kulturnih djelatnika, umjetnika, gospodarstvenika, do kućanica, osječkih alapača, žicara i školaraca.
Drugu vrstu šaljivih povremenih tiskovina čine prigodni – najčešće pokladni listovi koji zažive u vrijeme fašnika, izvrnute stvranosti i dopuštenih nepodopština vladavine Princa karnevala.
Tako Pokladni list za 1925. ima izdavatelja i odgovornog urednika Gjuku s Papuka, dok na naslovnici pokladnog Tukarca iz 1993. Godine čitamo moto. Iako su poklade
Dani su sve ludi, istini i našoj se i mudrac ne čudi.
Sve je dozvoljeno ovih ludih pokladnih dana, cenzure nema, jer…u ovome zaljubljenom i veselom mjesecu povampiruju se političari, žene i mačke. Žene na pokladnim balovima, a mačke na gradskim krovovima, gdje uživaju slobodu svoje autonomije i samostalnosti. Ovo je mjesec starih frajla, koje u februaru imaju svoje imendane, a za rodjendane im se ne zna. Mjesec februar odlikuje se pepelnicom koja će uvjeriti političare da su programi, osnove i sve političke maškerade samo pepeo pepelina pepela…(Pokladni list za godinu 1925.)
U dvorani Gradskog vrta tradicionalno je održavan pokladni ples, a 1892. godine svim posjetiteljima ponuđen je pokladnik Der Lump. 19. veljače izašao je broj 3000, 4000-to godište. Naslovnica Lupma donosi zanimljiv lik – Lump – odrpanac, nevaljalac, podlac, najavljujući glasilo za društvo u reštu.
Na pokladni utorak 1920. godine izašao je Kazališni štakor: vrlo seriozna list za rješavanje neozbiljnih pitanja. Vlasnik i izdavač ovog pokladnog povremenika je Hrvatsko narodno kazalište, a tiskan je u Prvoj hrvatskoj dioničkoj tiskari.
Smirite se ne budite ljuti! Ovaj list je jednostavna luha. List koj piše samo o reduti, i reklamom da napuni uha, al što piše istina je sveta, u njem možeš naći posve točno, što još nije bilo ovog ljeta, u tejatru. – Ne- u doba noćno.
Dvojezični Tingl – Tangl: Internacionalni list sveukupnih gluposti čiju 1. Broj sadržaje sve internacijonalne gluposti počinjene do 17.veljače 1923. do 3 sata popodne. Ovaj broj je kako se navodi u uvodniku tiskan u 10.000.000 primjeraka u svim jezicima svijeta. Izlazi u Osijeku u plesnoj dvorani i u sljedećim mjestima: Bomby, Kairo, Ceylon, Teheran, Singapur, Hongkong,…
Humoristično – satrički listovi Osijeka, nevelika zbirka muzejske Hemeroteke čeka svoje čitače, a Vinaj je uvjerena kako aktualnija nego ikada, našem Osijeku može ponuditi i zabavu, a možda i nešto više od toga.