O nama

Misija

• prikupljati, skrbiti, proučavati prirodnu i kulturnu baštinu istočne Hrvatske (izuzev arheološke baštine) s posebnim naglaskom na grad Osijek i Osječko-baranjsku županiju

• posebno njegovati regionalnu baštinu od nacionalne važnosti

• stvoriti uvjete za stručno-znanstveni rad ustanove koji će etablirati Muzej kao vodeću regionalnu muzejsku ustanovu

• međumuzejskom regionalnom suradnjom unaprijediti stručno-znanstveni rad i komuniciranje prirodne i kulturne baštine istočne Hrvatske

• izložbenu i izdavačku djelatnost Muzeja, kao i ostale oblike komunikacije baštine održati na visokom profesionalnom nivou

• komuniciranjem baštine o kojoj skrbi stvoriti Muzej mjestom društvenih susreta, dokolice i krajnjeg turističkog odredišta

• u suradnji s odgojno-obrazovnim i znanstvenim ustanovama u gradu Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji te popularizacijom znanosti učiniti Muzej mjestom formalne i neformalne edukacije

• u suradnji s kulturnim ustanovama, srodnim udrugama i stručnjacima stvoriti Muzej mjestom osebujnog kulturnog života grada Osijeka i Osječko-baranjske županije

• međumuzejskom suradnjom u Hrvatskoj i izvan nje učiniti Muzej prepoznatljivim u širem srednjoeuropskom prostoru

Povijest muzeja

Muzej je osnovan odlukom Gradskog zastupstva Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka od 17. veljače 1877. kojom je prihvaćena donacija osječkog trgovca Franje Sedlakovića i njegova želja da se tom donacijom osnuje muzej.

Muzej je osnovan kao Muzej slobodnog i kraljevskog grada Osijeka. U vrijeme 2. svjetskog rata je bio Državni muzej, da bi od 1947. godine nosio naziv koji i danas koristi – Muzej Slavonije.

Muzej je osnovan i smješten u zgradi Magistrata. No, Muzej se od osnutka 1877. do 1933. kontinuirano selio. Tek je 1933. Vjekoslav Celestin uspio osigurati desetak izložbenih prostorija, na Mažuranićevom vijencu br. 1 (danas zgrada na uglu Europske avenije i Mažuranićeve ulice), u koje je smjestio prvi stalni postav Muzeja. Od 1946. godine Muzej je trajno smješten u zgradi Magistrata, gdje se i danas nalazi.

Nakon što je Vjekoslav Celestin postao kustos i upravitelj Muzej se počeo etablirati kao ustanova i institucija. Vjekoslav Celestin je i najdugovječniji upravitelj Muzeja (1893.-1934.).

U prvim desetljećima postojanja fundus muzeja se popunjavao gotovo isključivo donacijama, pri čemu se posebno ističe Karlo Franjo Nuber, veletrgovac i sakupljač, koji je do danas ostao (prema broju predmeta) najveći donator Muzeja.

U svojim počecima je Muzej, iako gradski, prikupljao najraznovrsniju građu, po provinijenciji katkada i daleko izvan granica grada. To je i usmjerilo njegov razvoj do današnjih dana. Utemeljujuće zbirke su bile arheološka, povijesna i numizmatička uz priručnu literaturu. S vremenom je Muzej prikupljao i umjetničku, etnografsku, prirodoslovnu, tehničku, u značajnijoj mjeri i knjižničnu građu. S obzirom na građu, Muzej je 1947. godine dobio regionalni naziv. Iako po nazivu regionalni, Muzej se sve više okretao gradu u kojem je djelovao i njegovoj okolici. U Istočnoj Hrvatskoj su se s vremenom osnivali lokalni i gradski muzeji, pri čemu je nakon nekoliko desetljeća od svog osnutka Muzej Slavonije prestao biti jedina muzejska ustanova u Istočnoj Hrvatskoj. Bogatstvo građe o kojoj skrbi Muzej i njen značaj u nacionalnom okviru su prepoznati 1994. godine, kada je osnivačka prava preuzela Republika Hrvatska. Time je Muzej postao nacionalna ustanova.

S vremenom se građa povećavala, ponajviše donacijama, ali i odvajala u zasebne ustanove. Godine 1954. dolazi do izdvajanja Galerije slika iz sastava Muzeja Slavonije i do njezinog osamostaljenja u zasebnu kulturnu ustanovu (danas Muzej likovnih umjetnosti). Iako je Muzej Slavonije imao vrlo bogatu arheološku građu, osnovan je 2005. godine Arheološki muzej u Osijeku. Arheološki muzej je nakon kratkotrajnog pripajanja Muzeju Slavonije (2012. – 2017.) ponovno osnovan kao zasebna ustanova, pri čemu je tada preuzeo cjelokupni Arheološki odjel Muzeja Slavonije i njegove djelatnike sa svom arheološkom građom i dokumentacijom. Od tada Muzej više ne skrbi o arheološkoj građi. Unatoč tome, Muzej Slavonije je i dalje najveći muzej općeg tipa u Republici Hrvatskoj, muzej s najraznovrsnijim fundusom koji čine 161 zbirka s oko 300 000 predmeta.

Muzej Slavonije danas nema stalni postav. Zadnji stalni postav je Muzej dobio 1977. godine. Tijekom Domovinskog rata (1991. – 1995.) zgrada Muzeja je pretrpjela velika oštećenja. Evakuiran je stalni postav kao i dio odabranog materijala.

Od osnutka do danas Muzej je jedan od glavnih nositelja kulturnog života grada Osijeka, a u njemu su do današnjih dana radili brojni stručnjaci, umjetnici i znanstvenici, poznati ne samo osječkoj nego i široj stručnoj i znanstvenoj javnosti. Muzej je u zajednici u kojoj djeluje postao i značajan prosvjetno-znanstveni, ali i društveni čimbenik.

Muzej Slavonije ima i bogatu izdavačku djelatnost. Prvi vodič kroz stalni postav Muzeja je tiskan je 1940. godine, no u izdanju Arheološkog kluba “Mursa”. Prva publikacija u izdanju Muzeja Slavonije je bio časopis Osječki zbornik. Taj stručno-znanstveni časopis, čiji je prvi broj izašao 1942. godine, izlazi do današnjih dana. Osim Osječkog zbornika, Muzej redovno priprema kataloge izložbi, kataloge zbirki, monografska i ina druga izdanja. Muzej je, prije svega međuknjižničnom razmjenom s drugim ustanovama u Hrvatskoj i inozemstvu, značajno unaprijedio stručni fundus knjižnice. Zajedno s baštinskim zbirkama Knjižnica Muzeja Slavonije je najveća muzejska knjižnica u Republici Hrvatskoj.

Muzej Slavonije djeluje danas na šest lokacija u Osijeku (Trg Sv. Trojstva (5 i) 6, Trg Vatroslava Lisinskog bb, Bösendorferova 2, K. Firingera 6 i Trg Ivana Pavla II. 1. U pripremi je dokumentacija za preseljenje na novu lokaciju unutar Tvrđe (zgrada Donje oružarne), pri čemu bi Muzej napustio najveći dio doasadašnjih lokacija. Na novoj lokaciji je predviđen i stalni postav.