Muzejske vijesti

Priča o Belju

Priča o Belju priča je o tri stoljeća opstojnosti poljoprivredno – industrijskog giganta i njegovoj neraskidivoj vezi s Baranjom. Muzej Slavonije u Osijeku, Konzervatorski odjel Osijek, Državni arhiv u Osijeku i Arhiv Belja u Kneževu ovom izložbom ukazuju na vrijednu kulturnu i industrijsku baštinu, te pozivaju na njezino očuvanje i revitalizaciju. Priča ispričana riječju, fotografijom i slikom vraća nas u vrijeme napučenih pustara, oranica s podolcima i lokomobilima, zahuktalog vlaka Ćire, bučnih industrijskih pogona, beljskih autobusa s radnicima i sezoncima …

Povijest Belja seže u 1697. godinu kada je austrijskom vojskovođi Eugenu Savojskom austrijski car Leopold I darovao imanje u južnoj Baranji za zasluge u pobjedi nad Turcima kod Sente.
Usred plodnih baranjskih oranica u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća gradile su se pustare – radnička naselja s izdvojenim upravnim, gospodarskim i stambenim dijelom. Ostaci pustara Mirkovac, Mitrovac, Sokolovac, Jasenovac, Kozjak, Tikveš, Širine, Kneževo, Zeleno Polje, Brestovac, Podunavlje i Zlatna Greda vidljiv su spomen na ranu industrijsku graditeljsku baštinu istočne Hrvatske. Sudaraž, Hatvan, Eblin i Mece danas više nemaju obilježje pustara, a imena pustara Šeprešhat, Gétapuszta, Almaskapuszta, Tapolca, Njergeš, Malo Kneževo, Šebešir, Selešhat i Ćirina Ada danas su samo toponimi.
Većina sačuvanih stambenih i gospodarskih zgrada na pustarama odlikuje se čvrstom gradnjom od opeke i jakim drvenim krovnim konstrukcijama s pokrovom od ravnog glinenog crijepa. Osim magazina – skladišta za žitarice s mlinskim postrojenjem, druge zgrade su prizemnice. Upravne zgrade bile su odvojene parkom od prometnica, te stambenog i gospodarsko – proizvodnog dijela. U upravnoj su se zgradi osim stana upravitelja nalazile i prostorije uprave. Prije stotinjak godina pustare su imale stopostotnu zaposlenost i određene prateće sadržaje, posebno poslije Drugog svjetskog rata, kao što su večernja škola, liječnik određenih dana u tjednu, patronažna sestra, osnovna škola, prodavaonica, društveni dom, sportske aktivnosti i susreti, natjecanja radnika organizirana kroz nogometni, odbojkaški i boćarski klub, zajednički izleti… Na pustarama su bile organizirane plesne večeri, kino projekcije i predstave amaterskih dramskih grupa.

U vlasništvu Habsburgovaca Belje od feudalnog posjeda postaje organizirano i napredno poljoprivredno gospodarstvo s prerađivačkom industrijom. U Kneževu, upravnom sjedištu vlastelinstva izgrađena je 1866. godine Mašinska radionica kao središnja radionica Beljskog veleposjeda za popravak poljoprivredne mehanizacije, lokomobilnih parnih strojeva, izradu novih alatki, izgradnju građevinskih objekata i remont lokomotiva i vagona uskotračne željeznice. Radionica je polovicom prošlog stoljeća prerasla u Tvornicu poljoprivrednih strojeva, odnosno Tvornicu opreme i strojeva.
Prelaskom na intenzivan uzgoj stoke i uzgojem kvalitetnih ratarskih kultura razvijala se i prerađivačka industrija. U vrijeme nadvojvode Friedricha Habsburga 1911. godine izgrađene su dvije velike tvornice – Centralna mljekara s klaonicom i tvornicom salame u Belom Manastiru i Tvornica šećera u Branjin Vrhu, koje su uz Mesnu industriju u Mecama, Mlinsko – pekarsku industriju u Belom Manastiru, Tvornicu stočne hrane u Dardi i vinarsku proizvodnju slovile za važne industrijske pogone bivše Jugoslavije s kvalitetnim i nagrađivanim proizvodima.
Beljska željeznica izgrađena u razdoblju od 1898. do 1907. godine s 97 kilometara stalne i 16 kilometara prijenosne pruge povezivala je cijelo vlastelinstvo s državnom željeznicom u Belom Manastiru i izvoznom lukom Kazuk na Dunavu. Razvoj cestovnog prometa doveo je do odluke o njezinoj likvidaciji 1957. godine

Belje kao ugledni suvremeni poljoprivredno – industrijski kombinat s velikim iskustvom u poljoprivrednoj proizvodnji, industrijskoj preradi poljoprivrednih proizvoda i proizvodnji gotove hrane ostaje značajan gospodarski čimbenik druge polovice 20. stoljeća.
O višestoljetnoj neraskidivoj vezi Belja i Baranje najbolje govori nekadašnji slogan Belje je Baranja, Baranja je Belje.

Izložba Priča o Belju prvi puta je postavljena u Muzeju Slavonije 2014. godine u puno većem opsegu s muzejskim predmetima i prikupljenom građom u Baranji.