Dana 17. siječnja 1877. godine osječki trgovac Franjo Sedlaković se obratio Gradskom poglavarstvu s donacijom oko 2000 predmeta s ciljem osnivanja Muzeja. Njegovu donaciju Poglavarstvo je prihvatilo 17. veljače i time započinje priča o Muzeju Slavonije.
Franju Sedlakovića zbog donacije smatramo s pravom osnivačem Muzeja. No, ne smijemo zaboraviti na Karla Nubera, pojedinačnog najvećeg donatora Muzeja i Vjekoslava Celestina, dugogodišnjeg kustosa i ravnatelja Muzeja koji je u 43 godine svog djelovanja uspio osoviti Muzej na dobre temelje.
Muzej je osnovan kao Muzej slobodnog i kraljevskog grada Osijeka i predstavlja najstariju kulturnu ustanovu u gradu, jednog od pet najstarijih muzeja u Hrvatskoj. Kako je nekoliko decenija bio jedina muzejska ustanova u Istočnoj Hrvatskoj skrbio je o baštini izvan Osijeka. Godine 1947. promijenio je naziv u Muzej Slavonije, ističući i svoj regionalni značaj. Zbog građe o kojoj skrbi, a koja je od nacionalne važnosti, Muzej je dobio nacionalni status 1994. godine, čime je osnivačka prava preuzela Republika Hrvatska, odnosno Ministarstvo kulture i medija. Istovremeno Muzej se nije odrekao svog regionalnog značaja i s njime imena. Tim činom potvrđena je važnost Muzeja i bogatstvo njegovog fundusa za cijelu Republiku Hrvatsku. Ipak, Muzej je neraskidivo povezan s gradom i građanima Osijeka.
Muzej Slavonije je osnovan u zgradi Magistrata, no do Drugoga svjetskog rata Muzej je više puta mijenjao svoje sjedište. Nakon rata Muzej je dobio na korištenje zgradu bivšeg Gradskog magistrata i njemu susjednu zgradu u kojoj je danas sjedište.
Unatoč svemu, Muzej Slavonije je danas najveći muzej općeg tipa u Hrvatskoj.
Fundus muzeja broji i više od 300 tisuća predmeta raspoređenih u više od 100 muzejskih zbirki. Kako je i osnovan, velikim dijelom se fundus povećavao upravo donacijama. Fundus se danas sastoji od etnografske, knjižne, kulturno-povijesne, numizmatičke, prirodoslovne, tehničke i umjetničke građe. Ne samo zbog broja, već i vrijednosti fundusa, ime Muzeja Slavonije se u Hrvatskoj pa i šire, među stručnom javnosti izgovara s visokim poštovanjem i čini ga nezaobilaznim partnerom mnogih značajnih projekata.
Unutar objektivnih okolnosti Muzej je u 145 godina iznjedrio mnoge izložbene, izdavačke, pa i edukativne, glazbene i ine druge projekte kojima se dokazao kao snažan kulturni pa i znanstveni, prosvjetni i društveni čimbenik zajednice u kojoj djeluje. Istaknuo bih samo „Osječki zbornik“, koji je od svog prvog izdanja 1942. godine, ključno periodično izdanje za kulturu Osijeka, a u njemu objavljuju stručnjaci i znanstvenici iz Hrvatske i inozemstva. Između redaka Zbornika moguće je vidjeti bogatstvo zbirki Muzeja, burnu povijest Osijeka, pa i samog Muzeja.
U uvjetima smanjenih financijskih mogućnosti, nedostatka prostora i djelatnika Muzej nastavlja dalje sa osnaživanjem stručnog rada, inventiranjem građe, registracijom zbirki, podizanjem razine zaštite i očuvanja muzejske građe. Komunikacijom rezultata stručnog rada unutar zajednice u kojoj djeluje, međumuzejskom i međuinstitucionalnom suradnjom te raznovrsnim programskim aktivnostima Muzej će nastaviti jačati svoju ulogu u zajednici s kojom se nameće kao nezaobilazan čimbenik drušvenog, kulturno-prosvjetnog pa i gospodarskog života grada Osijeka i Osječko-baranjske županije.
Ovom prilikom zahvaljujemo se svima, prije svega bivšim i sadašnjim djelatnicima, a potom i partnerima, prijateljima i suradnicima što imamo prigodu s ponosom tijekom 2022. obilježiti 145 godina postojanja Muzeja i nadati se njegovoj još ponosnijoj budućnosti.