Izložbe

BOJA ZA MOLOVANJE

Boje za molovanje izrađivale su se od pigmenata u prahu. Boja u prahu prvo se miješala nasuho da bi se dobio željeni ton boje, zatim se postupno miješala s mlijekom. Neki moleri koristili su se vodom umjesto mlijekom. Pazili su na gustoću boje, koja nije smjela biti ni previše rijetka ni previše gusta. Kazivači su dobru gustoću boje uspoređivali s gustoćom smjese za palačinke.

PRIBOR ZA MOLOVANJE

Bojenje i ukrašavanje unutrašnjih, a koji put i vanjskih zidova zgrada posao je molera, odnosno soboslikara. Nekoć je soboslikarstvo bilo obrt bez upotrebe strojeva, bez radionice, s jednostavnim priborom koji je mogao sav stati u jednu košaru, a ljestve na rame ili bicikl.

VALJAK ZA MOLOVANJE

Valjak za molovanje sastoji se od drvenog valjka kao jezgre koji je obložen gumom s reljefno oblikovanim uzorkom. U početku su se za reljef valjka rabili filc, koža ili prirodna guma, a poslije uglavnom mješavine materijala od mekog PVC-a. Do uzorka valjka najprije se dolazilo rezbarenjem, a s vremenom se razvio proces lijevanja za proizvodnju valjaka.

Raznolikost reljefnih motiva na valjcima uključivala je brojne vegetabilne, florealne, geometrijske, apstraktne, pa čak i zoomorfne ornamente, kao i sve popularne uzorke. Procjenjuje se da je proizvedeno oko deset tisuća različitih valjaka za uzorke. Većina dizajna potekla je od suvremenika koji su se nadovezali na razvoj umjetničkih škola i pravaca – Werkbunda, Heimatstila, Bauhausa, art décoa, ekspresionizma ili optičke umjetnosti.