Gradsko je poglavarstvo 29. ožujka 1892.g. raspisalo natječaj za projekte nove župne crkve, a natječaj je objavljen u važnijim stručnim glasilima Beča, Berlina, Budimpešte i Zagreba. Na natječaj je prispjelo 32 rada od kojih je prihvaćen projekt Franza  Langenberga iz Xantena kod Bonna. Dana 19. travnja 1894. u staroj je baroknuj crkvi služena posljednja sv. misa, nakon čega je isti dan započelo rušenje. Kamen temeljac blagoslovio je 7. listopada iste godine sam biskup Strossmayer.

Osječka je gornjogradska župna crkva tzv. “katedrala” najveća župna crkva u Hrvatskoj, a nakon zagrebačke i đakovačke katedrale treća crkva po veličini u Hrvatskoj.
Zbog iznenadne Langenbergove smrti 21. veljače 1895.g. gradnju nastavlja bečki graditelj Richard Jordan, koji uz pomoć osječkog graditelja Adalberta Bauera crkvu i dovršava. Postavljanje krova započelo je 13.travnja 1895., a svodovi i toranj završeni su početkom lipnja 1897.g. Crkva je građena crvenom fasadnom ciglom u neogotičkom stilu s tornjem visine 90 m. Brojni vitraji izvedeni su u bečkoj tvornici Gold, a donirali su ih članovi uglednih osječkih i slavonskih plemićkih i građanskih obitelji. Klesarske je radove izveo bečki majstor Eduard Hauser, a kiparske Novotni. Kolaudacija je obavljena 13. srpnja 1898.g. nakon čega se pristupilo unutrašnjem uređenju.

Crkvu je 20. svibnja 1900.g. posvetio biskup Josip Juraj Strossmayer. Pred početak Drugog svjetskog rata crkvu je oslikao znameniti hrvatski slikar Mirko Rački. Osječka je gornjogradska župna crkva tzv. “katedrala” najveća župna crkva u Hrvatskoj, a nakon zagrebačke i đakovačke katedrale treća crkva po veličini u Hrvatskoj.

Grgur Marko Ivanković, viši kustos
Voditelj Zbirke fotografija