Izložba Franjo Josip I. – vladar jednog vremena putuje Slavonijom autora Mihaela Sučića u Muzeju Slavonije predstavlja život i vrijeme cara i kralja Franje Josipa I. kroz prizmu njegovih putovanja Slavonijom te kulturno-povijesne baštine sačuvane u muzejskim, arhivskim i obiteljskim zbirkama. Kroz izložene predmete, dokumente, fotografije i drugu građu nastoji se prikazati ne samo osobni odnos vladara prema slavonskom prostoru, nego i način na koji je njegov lik bio prisutan u svakodnevnom životu stanovništva te kako se oblikovalo kolektivno sjećanje na jedno povijesno razdoblje.

Franjo Josip I. bio je vladar Habsburške (podunavske) Monarhije koja se je sastojala od brojnih zemalja i pokrajina i u skladu s tim imao je različite vladarske titule. U nekim je dijelovima nazivan kraljem, u nekima carem, ali je neovisno o naslovu promoviran kao neprikosnoveni vladar. Bio je od djetinjstva usmjeravan prema prijestolju što je naglašavano kroz desetljeća njegove vlasti. To je vidljivo i na brojnim predmetima s njegovim likom koji su kroz desetljeća nakon njegove smrti nalazili svoje mjesto u muzejima i u obiteljima diljem nekadašnje Habsburške Monarhije (Austro-Ugarske od 1867.) pa tako i u Slavoniji. Oni su ostali uspomena na jednog od najdugovječnijih vladara u povijesti Europe i europskih država.

Suorganizatori izložbe: Grad Donji Miholjac, Državni arhiv u Osijeku, Zemaljska udruga podunavskih Švaba u Hrvatskoj – Osijek

Izložbom „Jedna markica, jedan dom, neispričana priča o psima“ autorice Antonije Marić Muzej Slavonije prvi put javnosti predstavlja vrijedan i dosad nedovoljno poznat dio fundusa – zbirku psećih markica.

U zbirci je 850 psećih markica, nastalih u razdoblju od 1881. do 1990. godine. Od tog broja, njih 845 vezano je uz Osijek, dok pet primjeraka potječe iz Nove Gradiške, Virovitičke županije, Višegrada, Vinkovaca i Šibenika. Iako su izvorno služile kao službeni dokaz registracije pasa, danas su dragocjeni kulturno-povijesni predmeti likovne i numizmatičke vrijednosti. Svaka je markica pritom jedinstvena mala priča o vremenu u kojem je nastala.

Najstariji primjerci sadržavaju tek osnovne podatke i izrađeni su od jednostavnijih materijala. Kako se mijenjao odnos prema psima, ali i društvo u kojem su markice nastajale, mijenjao se i njihov izgled.

Izložba ne govori samo o markicama. Ona otvara mnogo širu priču – priču o jednom od najdugovječnijih odnosa u ljudskoj povijesti, odnosu čovjeka i psa.

Tragovi njihove povezanosti sežu duboko u prošlost, a arheološki lokaliteti poput Ein Mallaha, Bonna-Oberkassela, Lepenskog Vira i Vlasca svjedoče o ranim susretima i zajedničkom životu ljudi i pasa.

Poseban dio izložbe posvećen je hrvatskim autohtonim pasminama, vrijednom dijelu nacionalne kulturne i tradicijske baštine. Predstavljene su pasmine dalmatinski pas, istarski kratkodlaki i oštrodlaki gonič, posavski gonič, mali međimurski pas, tornjak i hrvatski ovčar. Duboko ukorijenjene u život i tradiciju lokalnih zajednica, ove pasmine svjedoče o načinu života ljudi, razvoju uzgoja i oblikovanju pasmina kroz generacije.

Izložba „Jedna markica, jedan dom, neispričana priča o psima“ povezuje naizgled malen muzejski predmet s velikom pričom. Od metalne markice koja je označavala registriranog psa, preko arheoloških tragova zajedničkog života, do pasmina koje i danas čuvaju obilježja prostora i tradicije – svaki je predmet polazište za pitanje koliko dugo čovjek i pas zapravo dijele isti dom.