Izložba započinje kuhinjom, kao zasigurno najvažnijom prostorijom doma, mjestom okupljanja svih članova obitelji, mjesto boravka i obavljanja najvećeg dijela i najraznovrsnijih kućanskih poslova. Ručni rad osječkog stolara Carla Halasza oslikava osječku gradsku kuhinju s mnoštvom kućanskih i tehničkih pomagala od konca 19. stoljeća do 60-tih godina 20. stoljeća. Mnogi od izložaka u kuhinji u osnovi su mehaničke i tehničke prirode, prototipovi kasnijih, razvijenih i usavršenih modela; neki su, u svom prvobitnom obliku dobro osmišljeni i oblikovani, tek neznatno izmijenjeni primjenom novih materijala i tehnologija, ostali u primjeni i dan danas. Na taj su način značajna poveznica ovih, naizgled, raznorodnih predmeta.

Uzajamni utjecaj tehnike i društva rezultirao je racionalizacijom poslova u kućanstvu. Prostor za stanovanje punio se domišljatim mehaničkim kućanskim aparatima koji su štedjeli vrijeme i olakšavali svakodnevne poslove. Ručno pokretane kuhinjske naprave, peći i štednjaci na kruta goriva, plinska i špiritna glačala, grijalice, kuhala i svjetiljke dominirali su na europskom tržištu sve do 1920-ih godina kada započinje komercijalizacija električnih kućanskih aparata. Komercijalizacija električnih kućanskih aparata intenzivirala se 30-ih godina 20. stoljeća. Brojni su reklamni oglasi u osječkim dnevnim i tjednim glasilima kao i reklamni sitni tisak  koji se redovito distribuirao. 20-te i 30-te godine 20. stoljeća vrijeme su Singerovih i Pfaffovih šivačih strojeva, Elektroluxovih vakumskih usisavača, prvih kompresijskih hladnjaka. Vrijeme je to i početka Osječke ljevaonice željeza i tvornice strojeva d.d., koja će biti ne samo prvo metalurgijsko poduzeće u Jugoslaviji, nego i najznačajnije takovo poduzeće jugoistočne Europe koje djeluje uz brojne obrtnike u Osijeku.

Tadašnji asortiman proizvodnje Ljevaonice je bio širok. Između ostalog proizvodili su lijevano posuđe, trajno žarne peći i štednjake za loženje drvom i ugljenom, vage, utege, glačala na ugljen, krojačka glačala, kuhinjske izljeve, mlince za začine i kavu, čekiće za meso.

Sredinom 20. stoljeća Europa je ušla u potrošačko društvo koje se očitovalo u nagomilavanju predmeta svake vrste, proizvedenih u velikim serijama i prodavanih na velikim površinama. Razvoj industrijskog društva prema potrošnji nije ovisio samo o poboljšanoj proizvodnji, nego i o razvoju potrošačkog mentaliteta i stavu prema materijalnoj kulturi. Isto tako, veća kupovna moć nije se postigla istovremeno kod svih vrsta proizvoda. Hrvatska je bila primjer lakog prihvaćanja masovne potrošnje u svim područjima. Masovno potrošačko društvo u Hrvatskoj nastalo je u pedesetima, a sve se brže razvijalo u šezdesetim godinama. Potrošnja je postajala sve veća uslijed razvoja lake industrije, veće ponude proizvoda na tržištu i njihove potražnje, bolje zarade kupaca, ali i uslijed novih potreba i navika. Osim na prehrambene proizvode, kupnja je bila usmjerena i na razne kućanske električne aparate – perilice, usisavače,

miksere, radioaparate, gramofone, televizore, automobile. U serijskojproizvodnji nije više bio inženjer taj koji je davao osnovni koncept proizvodu, nego su to bili stručnjaci za marketing. Potrošnju, kao glavnu pokretačku snagu gospodarstva poticali su komunikacijski i reklamni sustav – novine, časopisi i televizijske reklame.

Izložba će biti postavljena do travnja 2010.