U brojnim europskim gradovima nalazimo post industrijsku baštinu koja svjedoči o kulturnim, društvenim i gospodarskim promjenama. Promjene su to koje se najviše očitovale u
ekonomskim migracijama ljudi, izgledu gradova, ali i promišljanju suvremena čovjeka. Svjedoci smo kontinuiranih tehnoloških promjena, posebno digitalnih, često vezane uz internet tehnologiju. Razmjena informacija postala je ključ učenja, stjecanja novih kompetencija i vještina. Projekt Virtual Reality Archive Learnig – ViRAL bavi se proučavanjem i dokumentiranjem industrijske baštine, kao i lokalnih zajednica koje su nekoć bile u neraskidivoj vezi s industrijom. Nekada vješti majstori i rukovodioci strojeva danas se nalaze u okruženju koje koristi nove tehnologije poput proširene i virtualne stvarnosti, 3D tehnologije ili videozapisa od 360 stupnjeva. Upravo ove digitalne inovacije otvaraju nove mogućnosti za izučavanje materijalne i nematerijalne baštine ne samo među lokanom zajednicom već i u udaljenim destinacijama s kojima dijelimo sličnu, ako ne i istu post – industrijsku memoriju. Ta memorija budi sjećanja na generacije jedne obitelji koje su radile u istim postrojenjima, na brakove koji su bili rezultat romanse radnih kolega, na organizirane društvene aktivnosti koje su se odvijale nakon odrađenih smjena, ali i na gospodarski razvoj mnogih gradova početkom 20-og stoljeća.

Tvornice poput Osječke ljevaonice željeza i tvornice strojeva d.d. obilježile su 20-te i 30-te godine prošlog stoljeća. Osječka tvornica bila je ne samo prva metalurška tvornica u Jugoslaviji već jednako važna tvornica u jugo – istočnoj Europi. Proizvodni asortiman ljevaonice u to je vrijeme bio širok. Između ostalog, radnici su proizvodili posuđe od lijevanog željeza, trajne peći i peći za loženje na drva i ugljen, vage, utege, pegle za ugljen, krojače, kuhinjske izljeve, mlinove za začine i kavu, čekiće za meso.

Vrhunac, barem po broju radnika, ako ne po prihodu, dosegla je osječka industrija sredinom 80- ih, kada je u tvornici bilo zaposleno oko 3650 radnika. Tvornica je bila toliko velika da se pojedini radnici nisu poznavali. Danas bivši radnici govore o razdoblju uspješnog rada tvornice. Sjećaju se vremena kada su tvornice bile poput malih gradova. Radnici su na raspolaganju imali liječnika opće prakse, zubara, menzu u kojoj su jeli… tvrtka je imala odmarališta na jadranskoj obali, a na raspolaganju su bila i vikend odmarališta u ruralnim područjima u blizini grada Osijeka.

Međuovisni utjecaj tehnologije i društva rezultirao je racionalizacijom kućanskih poslova. Domovi, posebno kuhinje bile su ispunjene pametnim mehaničkim kućanskim aparatima koji su štedjeli vrijeme i olakšavali svakodnevne zadatke ukućanima, posebno domaćicama. Ručni kuhinjski uređaji, štednjaci i peći na kruta goriva, plin i peći, grijači, štednjaci i lampe dominirali su europskim tržištem sve do 1920-ih kada je započela komercijalizacija električnih kućanskih aparata. Komercijalizacija električnih kućanskih aparata intenzivirala se 1930-ih. U dnevnim i tjednim novinama, u oglasnim prostorima pojavili su se reklamni sadržaji koji su na vrlo zanimljiv način promovirali najnovije uređaje, kao tehnološku inovaciju koja će minimalizirati napore, a povećati ugodu. O tome govore ilustrirani plakati Osječke ljevaonice željeza i tvornice strojeva d.d.

Kroz projekt ViRAL, djelatnici Muzeja Slavonije angažirali su osječku IT tvrtku Culex u izradi 3D modela petrolejskog kuhala Triumph iz 1938. godine. Originalno kuhalo danas se čuva u Tehničkom odjelu.

Više o projektu ViRAL možete pronaći putem poveznice https://www.viraltraining.net/