Izložba “Čistom vjerom, čvrstom rukom”

Ladislav I. poznat i kao Sveti Ladislav, mađarski kralj (1077. – 1095.) iz dinastije Arpadovića, brat Jelene Lijepe, žene hrvatskoga kralja Dmitra Zvonimira.

Svojoj sestri, Jeleni Lijepoj nakon smrti njenog muža, kralja Dmitra Zvonimira osvojio je dio Hrvatske između Drave i Gvozda. Osvojeno nije postalo dio Ugarske nego ga je dao na upravu Almošu, svome nećaku. Kako je Ladislav I. u Ugarskoj učvrstio kršćanstvo, tako je učinio i na prostoru koji je osvojio u Hrvatskoj.

Za Hrvate značajan je jer je koncem XI. stoljeća u Zagrebu osnovao Biskupiju i tako tome gradu postavio preduvjete da jednoga dana postane kulturno, vjersko i političko središte hrvatskoga naroda. Svetac je suzaštitnik zagrebačke katedrale. Posvećen mu je i jedan oltar gdje se nalazi i njegov kip. Najviše se štuje u sjevernoj Hrvatskoj, a njegove se relikvije u Hrvatskoj čuvaju u Zagrebu i Dubrovniku.

 

Kanoniziran je 29. lipnja 1192. godine i legenda ga prikazuje kao pobožnog viteškoga kralja. Prikazivan je, najčešće, u oklopu s krunom i plaštom te štitom na kojem je križ sa dva poprečna kraka, idal viteštva i idal kršćanina.