Muzej Slavonije predstavlja šaranim tikvicama i drugim predmetima ukrašenim istom tehnikom i ornamentikom Zbirku tikvičarstva Etnografskog odjela.

Vještina i tradicija ukrašavanja, šaranja tikvica u Hrvatskoj je specifična samo za Slavoniju, gdje se razvila velika raznolikost i bogatstvo ornamenta. Zastupljena je na užem prostoru sjeveroistoka, na području bivše Vojne Krajine: u županjskom, đakovačkom kraju, te dijelu vinkovačkog i brodskog kraja. Ova tehnika ima od 2007. godine svojstvo zaštićenog nematerijalnog kulturnog dobra Republike Hrvatske i danas se njome bavi nekolicina šarača, uglavnom u županjskom kraju.

Tikva je kao posuda zahvalna za uporabu u razne svrhe i diljem svijeta korištena je tisućama godina, još prije pojave keramike i sjedilačkog načina života, ali i dugo nakon toga. Iako je najčešće bila bez ukrasa, na mnogim je stranama svijeta bilo zastupljeno i njihovo ukrašavanje. Za šaranje se u Slavoniji koriste tikve s trbušatim ili valjkastim vratom – tikvice i tukvanji raznih veličina, malene leginice gotovo bez vrata, a i nategače ili teglice s dugim vratom za istakanje tekućine iz bureta.

Ukras se izvodi crtanjem olovkom i urezivanjem ornamenta, odnosno šara, koje se istaknu pocrnjivanjem najčešće pougljenjenom orahovom jezgrom; pojedini detalji oboje se pomoću dušične kiseline, šatvosiranjem, u smeđu boju.  Bogat i raznolik ornament je uglavnom raspoređen po nepisanom pravilu: geometrijski na vratu, ramenima i dnu, a biljni na trbuhu.

Muzej Slavonije ovu vještinu predstavlja tikvicama, jednim dijelom iz županjskog kraja, i to ponajviše nekoliko autora iz Gradišta; u drugom je dijelu  kolekcija učitelja Vladoja Ivakića, koji je kao promicatelj tradicijske tehnike i ornamentike primijenio tehniku šaranja tikvica i na drugim predmetima (pokućstvo, volovski rogovi, tamburice). Djevojačku sobu, a kasnije i druge predmete, darovao je 1947. godine sa željom da postanu temelj budućega Etnografskoga odjela. Njegovi radovi, te radovi njegova sina Miroslava Ivakića pripadaju skupini predmeta nastalih u Osijeku pod raznim utjecajima slavonskih sela.  Slično je došao do inspiracije prije i poslije Domovinskog rata i samouki osječanin Ferdo Bajsman.

Najvrjednija je u Zbirci najstarije datirana šarana tikva u Hrvatskoj iz 1734. godine. Ova tikva je jedinstvena i zbog dva razvijena figuralna prizora s vojničkom i vjerskom scenom, netipična za ovu vrstu rukotvorstva.

Narodno rukotvorstvo stvaralo je generacijama svoju specifičnu i lokalnu ornamentiku, pa ipak zasnovanu na širim temeljima. Mnogi se motivi sa tikvica uočavaju i na drugim, ponajviše na bogato ukrašenim drvenim i tekstilnim  predmetima, koji na izložbi ilustrativno prate tikvice. Autorica izložbe je viša kustosica Vlasta Šabić, koja je cijelu zbirku 2018. godine obradila u Katalogu zbirke tikvičarstva. Izložba je popraćena i brošurom koja se uz predstavljanje zbirke pozabavila paralelama u ornamentici na tikvicama i na drugim tradicijskim predmetima.

Izložba, katalog zbirke i brošura realizirani su financijskom potporom Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Dialog-a d.o.o.

Izložba je otvorena do rujna 2020. godine.