Votivnu stelu Pedi-Hor-pa-Khe-reda 1895. godine donirala je Muzeju Slavonije Bettina Krausz, udovica veletrgovca i veleposjednika Ivana Krausza. Stela je pronađena u osječkom Gornjem gradu u ožujku 1895. godine, kako nas izvještava kustos V. Celestin u Narodnim novinama, u ruljači među ostalim kamenjem. V. Celestin izvještava čitatelje kako je pokušao istražiti na koji je način stela dospjela u ruljaču. Obavijestili su ga kako je stela možda iskopana prije desetak godina kada se tu gradila kuća i da se od tada vjerojatno selila po podrumu i dvorištu sve dok nije dospjela u ruljaču. Postavljalo se i pitanje je li stela uopće pronađena u Gornjem gradu ili je tamo bila donesena, no na to pitanje nije uspio dobiti zadovoljavajući odgovor.

Postoji mogućnost da je stela u kasnijim vremenima dopremljena u Gornji grad, možda kao spolija ili kamen za neku širu uporabu.
Vođeni tragom koji nam je ostavio kustos V. Celestin, pokušali smo istraživanjem Dokumentarne zbirke Muzeja doći do podataka o obitelji Krausz te saznati točnu lokaciju njihove kuće u osječkom Gornjem gradu. Spise te vrste u Muzeju nismo pronašli, no vođeni informacijama V. Celestina o mogućoj gradnji kuće pronašli smo, u Državnom arhivu u Osijeku, dokumente koji nam govore o točnoj lokaciji kuće obitelji Krausz.

Naime, I. Krausz je 1884. godine kupio građevinsku parcelu od evangeličke crkve u Osijeku. Istražujući Zbirku katastra Državnog arhiva Osijek, saznali smo da se ta zemljišna čestica nalazila u današnjoj Ulici L. Jägera. Godinu dana kasnije I. Krausz predaje Poglavarstvu slobodnog i kraljevskog grada Osijeka molbu za izdavanjem građevinske dozvole za gradnju kuće u Gornjem gradu, u produljenoj Kapucinskoj ulici. To odgovara godini koju donosi V. Celestin kada govori o svjedočenju ljudi o gradnji kuće. Moguće je da je stela pronađena pri gradnji obiteljske kuće Krauszovih. Dokaz da je navedena lokacija uistinu kuća u kojoj je pronađena stela još je jedan dokument iz Državnog arhiva gdje se među projektnom dokumentacijom nalazi i projekt kojim B. Krausz naručuje 1906. godine adaptaciju kuće na navedenoj adresi, što upućuje kako je na toj adresi udovica Krausz živjela 1895. godine.

Nakon dojave gospođe B. Krausz votivna stela je očišćena i prenesena u Muzej. Kustos V. Celestin pokazuje veliki interes za egipatsku votivnu stelu, no kako je po obrazovanju bio klasični filolog, hijeroglifsko pismo nije mu bilo uža specijalnost. Za pomoć se dopisom, od 2. svibnja 1895. godine, obratio dr. Leu Reinischu, bečkom sveučilišnom profesoru i direktoru Egipatskog seminara u Beču.

Plemeniti gospodine,
U Osijeku, u Gornjem gradu, nađen je jedan kamen (nije iskopan), koji na sebi nosi egipatske slike i hijeroglifsko pismo. Kamen je debljine 13 cm, a veličina se vidi na [priloženom] otisku. Kako nisam vičan čitanju hijeroglifa, uzimam si slobodu najučtivije Vas zatražiti ako biste bili voljni pismo transkribirati i prevesti te gradskom muzeju poslati.
S izrazom najveće zahvalnosti za Vašu dobrotu
V. Celestin

Dr. Reinisch odgovorio je kustosu V. Celestinu dopisom, dana 6. svibnja 1895. godine, gdje mu je predočio objašnjenja i priložio prijevod teksta stele. V. Celestin prilikom objave stele u Narodnim novinama u lipnju 1895. godine spominje pomoć dr. Reinischa te donosi opis i prijevod teksta s votivne stele. U opisu središnjeg registra spominje hijeroglifske natpise gdje po čitanju dr. Reinischa piše: Ovo je Neftis, piše pored figure s lijeve strane; Ovo je Oziris, veliki bog, piše pored središnje figure; Ovo je Izida, mati bogova, piše pored desne figure. Ujedno, dr. Reinisch navodi kako u najdonjem registru natpis spominje onoga kome je stela posvećena: Život i spasenje Pet-hôr-pe-chrudu. Spominje kako je ime oca vlasnika stele oštećeno, dok je ime majke Ta-chrud-hôr-here očuvano. V. Celestin, nadalje, pokušava dokučiti porijeklo stele za koju smatra da ju je možda donio neki rimski trgovac ili vojnik, obzirom da je Mursa bila važno prometno središte. Nadalje, napominje kako je lokacija pronalaska stele u Gornjem gradu neobična, jer se nalazi iz rimskog razdoblja u pravilu pronalaze u Donjem gradu.

Zaista bi bilo vrlo neobično da je stela uistinu iskopana u Gornjem gradu, jer je centar antičke Murse bio u današnjem Donjem gradu, gdje se sve do danas otkrivaju rimski nalazi. Postoji, naravno, mogućnost da je stela u kasnijim vremenima dopremljena u ovaj dio grada, možda kao spolija ili kamen za neku širu uporabu, što ne bi bilo čudno, jer je baš tako i otkrivena u 19. stoljeću – kao kameni uteg koji je stabilizirao ruljaču. Egipatska votivna stela Pedi-Hor-pa-Khereda inventarizirana je pod brojem MSO-AA-2590.

Marina Kovač, viša kustosica
Voditeljica Egipatske zbirke